Klaster definicija

Triple helix model organizacije

Pronalaženjem zajedničkog interesa, definiranjem temeljnih ciljeva, odabirom lokacije i potencijalnih članova napravljeni su prvi koraci pri formiranju klastera. Pravna osobnost, tj. neovisno o tome govorimo li o društvu sa ograničenom odgovornošću, udruzi građana ili drugom obliku u jednoj mjeri ograničava organizaciju.

Osnovne značajke upravljanja klasterom u principu su uvijek slične. Uvijek postoji glavno tijelo odlučivanja poput Skupštine ili Upravnog odbora. Predsjednik, klaster menadžer i/ili tajnik mogu bave se operativnim provođenjem planiranih aktivnosti. Međusobna komunikacija članova direktno određuje uspjeh projekta.

Prije nego se počnemo baviti unutarnjom organizacijom clustera, važno je razumjeti opći model organizacije koji razlikuje poslovne klastere od svih drugih oblika udruživanja. Triple helix model je dominantni sustav organizacije koji se primjenjuje u različitim vrstama klastera, prilagođen potrebama svakog pojedinačno.

Budući da slika govori tisuću riječi, ispod je pojednostavljena shema modela:

Triple helix clusters

U doslovnom prijevodu, triple helix bi značilo trostruka spirala. Kao što je očito iz gornje slike, model rasčlanjuje tri ključna elementa uspjeha svake ekonomije. Spirale na prikazu se, kao i u životu, isprepliću u više zajedničkih dodirnih točaka.

Hrvatski menadžeri često vole istaknuti kako im fakulteti ili obrazovni sustav ne proizvodi dovoljno kvalitetne kadrove, te da sami moraju dodatno ulagati sredstva. Akademska zajednica se često žali da nema dovoljnu podršku države. Državne vlasti redovito imaju probleme u suradnji sa privatnim sektorom, kao i sa efikasnošću akademske zajednice. U takvoj situaciji nesporazumi rezultiraju gubitkom na štetu svih.

Klasteri su jedno od rješenja problema komunikacije i neučinkovitosti sustava. Sve čimbenike postavljaju za isti stol, gdje javno ističu svoj interes. Poslije utvrđivanja zajedničkih točaka, u praksi redovito žestoke diskusije, formuliraju se projekti koji sadržavaju konkretne aktivnosti za poboljšanje stanja.

Zašto baš projekti? Projekti su neutralni. Sve strane koje sudjeluju u njima su ravnopravne. Razmotrimo malo motive sudionika:

  • Privatni sektor ima priliku uvrstiti svoje konkretne planove u potencijalna zakonska rješenja države i istovremeno prilagoditi obrazovni sustav svojim potrebama, što u konačnici znači veći profit
  • Država dobiva prilagođenije, profitabilnije poslovne subjekte i učinkovitiji obrazovni sustav
  • Obrazovni sustav, u praksi mahom akademska zajednica ostvaruje svoju svrhu te proizvodi mlade ljude koji su puno brže spremni za ulazak na tržište rada i daleko konkurentniji

Svrha triple helix modela klasterizacije je u upravljanju promjenama. Većina ekonomija u tranziciji oslanja se na ad hoc rješenja, poslije kojih ispravlja vlastite greške zakonskim putem. Razvijene ekonomije funkcioniraju obrnutim putem, prvo se traže sve greške i tek na kraju se donosi zakonsko rješenje.

Kod proizvodnih klastera manji je utjecaj države (eventualno u vidu poticaja ili regulacije), veći akademske zajednice (pružanje znanja i ljudskih resursa), a temeljni smjer određuje privatni sektor koji najbolje poznaje svoje tržište i proizvode na njemu.

Realno gledajući, međusobno suradnjom svi ostvaruju svoje ciljeve daleko uspješnije nego što to mogu samostalno. Kad promatramo Hrvatsku u kontekstu Europske unije, jasno je da svi segmenti društva prilično kasne sa promjenama u vlastitom načinu rada.

Konkurentnost se ne može povećati preko noći, ona poduzetnicima znači razliku između opstanka na tržištu ili propasti. Već sad u Hrvatskoj postoje svi preduvjeti za daleko veći broj granski organiziranih operativnih klastera koji su sposobni upravljati promjenama. Kako se poduzetnička klima bude razvijala, poslovno udruživanje će nesumnjivo postati nužnost.

Povezani članci: